Сви лажу, Све је лаж.
Желим овим путемда да искажем и упознам сугађане о идејама које су проистекле на основу личног запажања и проистекле кроз разговор, читање, размишљање, како у оквиру личног окружења, тако и у оквитру окружења према суграђанима свакотренутног живљења и преживљавања на овим географским подручју у наше време, на ком смо сви ми заједно отрпели задњих педесет и више година. Сво моје досадашње а и садашње време , слободан сам а и куражанда да сам одолевао искушењима вазалног и поданичког односа према иком и ишза, изузетак је само ...... наш, или пак подлегао њиховим доктринама личне и опште слуђености како према самом себи, тако и према ближњем свом.
Скренуо бих пажњу да иза танке копрене лажне реалности постоји друга реалност од које нас је из ко зна ког разлога нешто одвојило, а то је за нас све а и појединачно омеђало да продремо у тако нам блиску и уједно непознату и тако знам старну реалност. Моје трагање за ту непознату реалност, стварност је покушај да искорачим из лавиринта противречности. То се може постићи са изузетном високо развијеном и мркотрпном утрениралношћу "личне самодисциплине". Лична самодисциплина је круна продухољености код сваког човека који може да "чини". Она омогућава да се искрено и истински суочимо са стварним и живећим мислима. Појединац, или ближе обележено "човек", не само по свом обличју, има од "Бога" му дато право на лични избор да до одређене тачке зна куда иде, јер сви досадашњи путеви су бескорини, како у материјалној свери тако и у доховној, као да смо у једном бескрајном лавиринту или ми кажемо "Бранковом колу", па стога Ја више нисам а надам се да сви ми заједно или разједињени, нисмо више у могућности да гудамо уобичјне облике обмана и живљења у лажи.
Једна од идеја се огледа у томе да су људи машине којим владају спољни утицаји, јер раде и понашају се помоћу сила спољних утицаја. Рађају се и умиру као машине. Чак и сад у овом тренутку неколико милиона машина широм ове наше напаћене планете, а и у нашем окружењу, покушавају да униште једна
другу. Која је разлика међу њима, где су под знаком навода интелектуалци, а где су дивљаци.. Сви су они исти. Човек мора да препозна истину, ма каква да је, и да нађе снагеи и куражност да говори истину. Људи веома ретко намерно говоре лаж, у већем случају они мисле да говоре истину, а ипак сво време лажу, и онда кад желе да лажу а и онда кад мисле и желе да говоре истину, они све време лажу, и себе и друге. Стога нико никад не разуме било себе било иког другог. Размислите, да ли би било нмогуће да постоји толико несугласица, толико неразумевања, толико мржње према нишљењу и погледу других. Када би људи били у стању да разумеју сами себе и друге, али не могу разумети јер не могу престати са лагањем. Говорити истину је најтеже и најскупље на свету. Човек мора дуго и много учити, учити знаћи мењати се, да би био способан да говори истину, посебно треба радити на самом себи и развијати личну самодисциплину, јер само пожелети да до чиниш, није довољно. Да би човек говорио истину он мора знати шта је истина а шта је лаж а пре свега да спозна то у себи самоме а то ниоко не жели да зна. Човек мора разумети ствари и препознати онаскве какве јесу, јер има хаљаде лажних идеја и лажних појмова, углавном о самом себи и он мора радити на себи да би се "неких" ослободио. Човек мора бити одговоран за своје радње и поступке, како према самом себи , тако и према ближњем свом, као и према својој заједници, тако и према глобалној заједници, ово Земаљском свету.
Човек престаје да буде машина, тада Ум влада, над својим акцијама, радњама, навикама, убеђењима, мишљењима и речима. Тек тад ће се препознати продухољен човек, а не само по свом обличју. Појединачно, као и национално, искорачујемо на вишој лествици продухољености, Ја бих рекао, јер између продуховљености и Умности је знак једнакости, Духован = Уман !!, у ери новог миленијума то доноси људском роду. Човек својим рођењем одмах у старту има безброј условљености, огранићења, спутаности а и на некли начин угрожености; време; географски простор; пол; (не)вероисповест, традицијалност... су само кочнице личног развоја како у физичком / материјалном, умном / интелектуалном, тако и у сваком сегменту / фази своје личе еволуције је свима јасно препознатљив облицима личног развоја.и ако су присутне омеђеност, спутаност, условљеност... Зато треба да сви кроз основну ћелију заједнице, кроз разговор постигнемо договор и уведемо у нашу сваскодневницу изграђен "закон вредностри" наше заједнице како националне тако и "Земаљске" а да сваком буде јасно да је лично учествовао и изградио ту вредност од лично, националног и општег интереса, да има загарантовану слободу личног избора и гаранцију личну, имовинску и правну сигурност. Понос и достојанство човека је неприкосновена и ничим није условљена, спутана, ограђена или угрожена, изузе да човек сам у својим животним радњама у простору и времену у ком обитава, егзистира, не загађује земљу, воду и ваздух, као и да својим животним радњама како у личном, породичном, спортском. приватном а тако и у пословном животу, другог човека, ближњег свог, ничим не условљава, ничим не спутава, ничим не ограничава а нити ичим угрожава јер то очекује повратно да му се врати. Како сејеш, тако и жањеш. Да ради и да живи од тог свог рада.
Ево један од безброј провоцирајућих позитивних визија на које морамо наћи одговор.
Замислимо да нека жена роди 12, (дванајст), мушких близанаца, неверовтно јел, али замислимо да је баш тако и не улазећи у мотиве и разлоге, жена / мајка одлучи да своју децу одвоји и одрекне се одмах и да од себе сву децу. Препусти сву децу другом на старање, чување, васпитање, бригу, чување...Стицајем околности деца се морају раздвојити и први дечкић буде дат у Централну северну Америку, други у Јужну Америку, тећи у Централну Аустралију, четврти у Централну Кину, пети у Централну Индију, шеси у Централну Русију, Тибет, Енглеску, Немачку, Шпанију, Италију,Србију, Албанију....
После 30 годинаживота а да браћа између себе немају икаквог контакта и сазнања о саби и о свом пореклу као и о својом моногобројности, пуким случајем и стицајем околности на једном месту и у истом временском тренутку за истим столом тако суочени можда би се насутила нека физичка сличност, али нико не би могао да помисли тог тренутка или можда да каже шта би то могло да их везује или спаја. Можда би то био један од безброј пословних ручкова или вечера широм ове наше планете и ништа друго.
Сви ми потичемо из истог извора као и сам наш лични крај који је круна нашег пута а он је јасно препознатљив.
Човек не само по свом обличју, него и у свим другим видовима овоземаљским вредностима свог личног животног пута, изналази и носи у себи лично испуњење највеће среће у бићу свом да ради на себо и да буде човек и остане човек
Толико Ја, а Ви ??
ДРАГАНешковић
петак, 13. март 2009.
уторак, 27. јануар 2009.
Demokratija u Srbiji & Yugoslaviji
Demokratija još danas, sad
23.01.2009.
Demokratija,
šta je to,
šta oslikava tu reč, "demokratija",
kako se ona prepoznaje, u čemu se ona prepoznaje i oslikava.
knjiški: demokratija (grč. demos, kreteo = vladam, kratos, vladavina, vlast, demokratija)
pojam koji obično označava "vlast naroda"
a životno:
jasno oslikava konflikt nepostojeće vlasti naroda u odnosu sadšnje stvarnosti, na vlast partija, svo naše dosadašne vreme a i danas imamo partisku izvršnu vlast, imamo partisku zakonodomsku skupštinu, imamo partisko sudstvo, imamo partisku policiju, imamo partisku vojsku, imamo partisku inspekciju, imamo partisko zdrastvo, imamo partisko školstvo, imamo partisko... Ova isključivost je uzrok posledica o kojim beskarjno debatujemo u nedogled, a na račun ...(pozorište ili je možda opera u pitanje, a?). Da li Vas to podseća na nešto iz bliske nam a tako skupe prošlosti, Kumrovačka škola.. Repovi jednopratiskog režima, transformisani su se u više partiski režim, kroz grupa udrušenih građana koji svoju ličnu, porodičnu i partisku životnu egzistenciju osiguravaju i obezbeđju na račun naroda nemilosrdnim laganjem, beskrajnim laganjem... sve sami pacijenti. Da li možete da bilo kog iz ove piramidalne partiske vlasti zamislite da nikad nije bio član ni jedne partije kako iz vremena jedno partiskog tako i danas iz više partiskog režima, gde bi on danas bio i od čega bi živeo, tj šta bi i sa čim bi se mogao pohvaliti da je stekao, a? Duplo golo!
Njihov pojam o demokratiji koju tako često i sa lakoćom izgovaraju dovodi nas, kako lično, tako i porodično a i poslovno... tu gde smo danas, tj. kako sad tako i zadnjih 65 godina , i u čemu se sad svi mi još uvek nalazimo, a prognoza je da će mo se i dalje nalaziti dok se ne udlučimo i okuražimo da se uključimo u javni život naše zajednice i uzmeno stvari u svoje ruke.
Njihova demokratija ne bi mi smetala da nije na moj račun, na račun mog domačinstva, na račun mojih ukućana, na račun mog poslovnog života, na račun celog mog Srpskog naroda, ali naprotiv, svakog dana tj, svakog prvog u mesecu nam ti samozvani i nadobudni demokrate "Fakturišu". Te za ovo, te za ono, te za... i tako u nedogled i stalno se pozivaju na svoju odgovornost, samo se nezna kako ta odgovornost može da se uvede u javni život ovog našeg društva, zajednic, kad neko od njih pogreši na naš račun. Prvo za njih, za njih lično, porodično, njihovim partijama, njihovim mentorima, i donatorima, a onda ako i šta ostane, onda i za nas? Ako Ja nekom dam novac i samim tim ga uposlim, iz tog proističe da sam Ja njegov poslodavac, i on je tog trenutka pruževši svoju ruku i uzevši taj tuđ novac, uzevši tuđe teško zarađeni novac, on je u podaničkom, vazalnom polažaju, obavezan je da meni, ili nama, da nas pažljivo sasluša, pravilno razume, i da to uvede i sprovede u naš lični, porodični, poslovni, kao i nacionalni život. A šta se oslikava u našim životima, sasvim druga isključiva životna rašamonijada. Sazrelo je u našim životnim iskušenjima i lutanjima svaćanje da ovo stanje sluđenosti i pometnje možemo da preokrenemo u ličnu, porodičnu, poslovnu i nacionalnu korist, neko je davno, davno rekao da veličina čoveka ili nacije nije u tom da nikad ne posrne, padne, propadne, već da se iz toga izbavi, povrati ! Kako se to može postići, pa u demokratskoj zajednici, udruživanjem kros samo organiziovanost. A ščim se to meže postići, pa sa jednoim običnom hemiskom olovkom a može i jednom običnim uloškom od hemiske olovke. Ima li već takvog udrženja, kakvog je karktera, naravno da ga ima i on se može prepoznati kroz političku organizaciju, koja se zove "Stranka penzionera Srbije", a zašto baš ona i ko su oni ustvari. Jednostavno i vrlo praktična organizacija koja nema lidera, već St.p.Srbije ima za prvog šoveka "slugu, roba, cranca" koji ne govori u prvom licu jednine, već rečnikom zbora stanke. Predsednik stranke predstavlja udržene članove, sebe nesme da predstastavlja, kao i za sve predesednike od Mesne zajednice pa do samog predsednika stranke, svi su u istom režimskom angažovanju, ako imaju išta lično da predlože, prigovore ili slično to pravo imaju kao i svi drugi udruženi članovu na zboru same osnovne ćelije stranke, svoje mesne zajednice, svaka druga distanca isključuje pravo ličnog uplitanja u bilo kakvi pokušaj uticaja na već zagovorerno i dogovoreno, u slučaju da se to ipak prepozna, automatski suspenduje dotičnog predstavnika stranke sa svih fukcija u samoj stranci za sva vremena dok je čaln ove udršene stranke. Stranka je otvorenog tipa i prima u članstvo sve punoletne zaineresovane sugrađane koji umeju i znaju da jasnim Srpskim jezikom izraze kako svoj lični, tako i porodični interes a pohvalno je i za svako divljenje ako to njihovo umeće izražavanja oslikava spoznaju kako je tj, kako bi trebalo da bude kad je u pitanju poslovni život a i gde je sad i šta su uzroci nacionalnog udrubljavanja, rastakanja i obezvređivanja Srpskog naroda. Opredeljenje ove političke stranke isključivo je zakonodomska vlast svih nivoa društa-zjednice, izvršna vlast nije naše interesovanje, a kad iko od članova ličnim angažonovošću ili uz angažovanje same stranke uspe da se uključi u bilo koji segment zakonodomske vlast, ova politička stranka po automatizmu statuta same stranke, isključije dotičnog člana i javno ga se odriče, tog trenutka prestaje članstvo i svaka obostrana obaveza isključena je i neobazuje više.
Bilo kakvu sugestiju, predlog, viziju rado će mo je sa pažnjom primiti i na nju odmah odgovoriti,
a ako je bolje kao rešene od našeg postojećeg, odmah i bez kolebanja primeniti i uvesti u naš partiski organizacioni i javni život.
Treba umeti živeti po savesti a obrazovanje nije merilo inteligencije.
Niko nema nadležnost i reasdikciju nad "ISTINOM", osom zbora - skupštine u samom narodu, a ona ide od dole ka gore, tj od Mesne zajednice, ka skupstini opštine, skupština opštine je servis Mesnim zajednicama i niša drugo, skupština grada je servis Opštinama, i ništa drugo, Skupština Države, Nacije je servis gradovima i ništa drugo. Skupštna UN je servis državama, Nacijama, i ništa drugo, to je jedini i isključivi put demokratske zajdnice gde mi danas obitavamo i svi smo mi pod jednim nebom. Ako iko ima životno i realnije rešenje od ovog, molimo Vas recite, pišite nam, kako nama tako i svim drugim, tj javno, od boljeg čoveka može samo da naučimo više. Učiti, to je znak da se menjamo, promena je proistekla za tu novu spoznaju.
Neopisivo i nemerljivo je teško svim onim našim sugrađanima koji u autoritetu gledaju kao u jedinu i isključivu "Istinu", umesto u "Istinu" kao jedini i isključivi autoritet. Istina je ideal mudrosti!
Država ili nacija ako ima lidera to oslikava i to nam jasan znak da je slaba država, tj Nacija, vođu, lidera imaju samo retardirani i svršeni idioti, meni ili nama trebaju sluge, robovi jer ne stvaraju, samo troše, žive od našeg, (tuđeg) rada. Iz toga proističe isključivo pravo da se sve razvija i odvija po našim merilima, i potrebama, jer na kraj krajeva sve je to na naš račun i na račun našeg domaćinstva i na račun naših ukućana. Da bi se sve ovu uvelo u naš budići ili sadašni život,mora se uložiti neka lična i zajednička energija a i ta energija ili te energije moraju biti po kontrolom, 100%, tolerancija 0%.
Ja, tj Mi ovoliko; DRAGANešković,
predsednik stranke penzionera Srbije,
e-mail: strnakapenzionerasrbije@Gmail.com
strankapenzionerasrbije@Yahoo.com
fax: 011 3242398
adresa: Stranka penzionera Srbije;11000 BG - Budimska br.8
ps: učini po po njegovoj volji kao da je po tvojoj volji,
kako bi on učinio po tvojoj volji kao da je po njegovoj volji.
odrekni se svoje volje radi njegove volje,
kako bi se on odrekao svoje volje radi tvoje volje.
**rezime svega oslikava se po meni u ovom: naši šivoti kako lični, tako i porodični a da ne spominjem poslovni i nacionalni, zavise od drugih ljudi koje mi i ne poznajemo a ni oni nas ne poznaju, a odlučuju o svemu, iz čega proistče: uslovljenost, sputanost, ograničenost, omeđenost i ono najgore na kraju, "ugroženost".
pozz. DRAGANešković
e-mail.:DRAGANeskovic@Gmail.com
23.01.2009.
Demokratija,
šta je to,
šta oslikava tu reč, "demokratija",
kako se ona prepoznaje, u čemu se ona prepoznaje i oslikava.
knjiški: demokratija (grč. demos, kreteo = vladam, kratos, vladavina, vlast, demokratija)
pojam koji obično označava "vlast naroda"
a životno:
jasno oslikava konflikt nepostojeće vlasti naroda u odnosu sadšnje stvarnosti, na vlast partija, svo naše dosadašne vreme a i danas imamo partisku izvršnu vlast, imamo partisku zakonodomsku skupštinu, imamo partisko sudstvo, imamo partisku policiju, imamo partisku vojsku, imamo partisku inspekciju, imamo partisko zdrastvo, imamo partisko školstvo, imamo partisko... Ova isključivost je uzrok posledica o kojim beskarjno debatujemo u nedogled, a na račun ...(pozorište ili je možda opera u pitanje, a?). Da li Vas to podseća na nešto iz bliske nam a tako skupe prošlosti, Kumrovačka škola.. Repovi jednopratiskog režima, transformisani su se u više partiski režim, kroz grupa udrušenih građana koji svoju ličnu, porodičnu i partisku životnu egzistenciju osiguravaju i obezbeđju na račun naroda nemilosrdnim laganjem, beskrajnim laganjem... sve sami pacijenti. Da li možete da bilo kog iz ove piramidalne partiske vlasti zamislite da nikad nije bio član ni jedne partije kako iz vremena jedno partiskog tako i danas iz više partiskog režima, gde bi on danas bio i od čega bi živeo, tj šta bi i sa čim bi se mogao pohvaliti da je stekao, a? Duplo golo!
Njihov pojam o demokratiji koju tako često i sa lakoćom izgovaraju dovodi nas, kako lično, tako i porodično a i poslovno... tu gde smo danas, tj. kako sad tako i zadnjih 65 godina , i u čemu se sad svi mi još uvek nalazimo, a prognoza je da će mo se i dalje nalaziti dok se ne udlučimo i okuražimo da se uključimo u javni život naše zajednice i uzmeno stvari u svoje ruke.
Njihova demokratija ne bi mi smetala da nije na moj račun, na račun mog domačinstva, na račun mojih ukućana, na račun mog poslovnog života, na račun celog mog Srpskog naroda, ali naprotiv, svakog dana tj, svakog prvog u mesecu nam ti samozvani i nadobudni demokrate "Fakturišu". Te za ovo, te za ono, te za... i tako u nedogled i stalno se pozivaju na svoju odgovornost, samo se nezna kako ta odgovornost može da se uvede u javni život ovog našeg društva, zajednic, kad neko od njih pogreši na naš račun. Prvo za njih, za njih lično, porodično, njihovim partijama, njihovim mentorima, i donatorima, a onda ako i šta ostane, onda i za nas? Ako Ja nekom dam novac i samim tim ga uposlim, iz tog proističe da sam Ja njegov poslodavac, i on je tog trenutka pruževši svoju ruku i uzevši taj tuđ novac, uzevši tuđe teško zarađeni novac, on je u podaničkom, vazalnom polažaju, obavezan je da meni, ili nama, da nas pažljivo sasluša, pravilno razume, i da to uvede i sprovede u naš lični, porodični, poslovni, kao i nacionalni život. A šta se oslikava u našim životima, sasvim druga isključiva životna rašamonijada. Sazrelo je u našim životnim iskušenjima i lutanjima svaćanje da ovo stanje sluđenosti i pometnje možemo da preokrenemo u ličnu, porodičnu, poslovnu i nacionalnu korist, neko je davno, davno rekao da veličina čoveka ili nacije nije u tom da nikad ne posrne, padne, propadne, već da se iz toga izbavi, povrati ! Kako se to može postići, pa u demokratskoj zajednici, udruživanjem kros samo organiziovanost. A ščim se to meže postići, pa sa jednoim običnom hemiskom olovkom a može i jednom običnim uloškom od hemiske olovke. Ima li već takvog udrženja, kakvog je karktera, naravno da ga ima i on se može prepoznati kroz političku organizaciju, koja se zove "Stranka penzionera Srbije", a zašto baš ona i ko su oni ustvari. Jednostavno i vrlo praktična organizacija koja nema lidera, već St.p.Srbije ima za prvog šoveka "slugu, roba, cranca" koji ne govori u prvom licu jednine, već rečnikom zbora stanke. Predsednik stranke predstavlja udržene članove, sebe nesme da predstastavlja, kao i za sve predesednike od Mesne zajednice pa do samog predsednika stranke, svi su u istom režimskom angažovanju, ako imaju išta lično da predlože, prigovore ili slično to pravo imaju kao i svi drugi udruženi članovu na zboru same osnovne ćelije stranke, svoje mesne zajednice, svaka druga distanca isključuje pravo ličnog uplitanja u bilo kakvi pokušaj uticaja na već zagovorerno i dogovoreno, u slučaju da se to ipak prepozna, automatski suspenduje dotičnog predstavnika stranke sa svih fukcija u samoj stranci za sva vremena dok je čaln ove udršene stranke. Stranka je otvorenog tipa i prima u članstvo sve punoletne zaineresovane sugrađane koji umeju i znaju da jasnim Srpskim jezikom izraze kako svoj lični, tako i porodični interes a pohvalno je i za svako divljenje ako to njihovo umeće izražavanja oslikava spoznaju kako je tj, kako bi trebalo da bude kad je u pitanju poslovni život a i gde je sad i šta su uzroci nacionalnog udrubljavanja, rastakanja i obezvređivanja Srpskog naroda. Opredeljenje ove političke stranke isključivo je zakonodomska vlast svih nivoa društa-zjednice, izvršna vlast nije naše interesovanje, a kad iko od članova ličnim angažonovošću ili uz angažovanje same stranke uspe da se uključi u bilo koji segment zakonodomske vlast, ova politička stranka po automatizmu statuta same stranke, isključije dotičnog člana i javno ga se odriče, tog trenutka prestaje članstvo i svaka obostrana obaveza isključena je i neobazuje više.
Bilo kakvu sugestiju, predlog, viziju rado će mo je sa pažnjom primiti i na nju odmah odgovoriti,
a ako je bolje kao rešene od našeg postojećeg, odmah i bez kolebanja primeniti i uvesti u naš partiski organizacioni i javni život.
Treba umeti živeti po savesti a obrazovanje nije merilo inteligencije.
Niko nema nadležnost i reasdikciju nad "ISTINOM", osom zbora - skupštine u samom narodu, a ona ide od dole ka gore, tj od Mesne zajednice, ka skupstini opštine, skupština opštine je servis Mesnim zajednicama i niša drugo, skupština grada je servis Opštinama, i ništa drugo, Skupština Države, Nacije je servis gradovima i ništa drugo. Skupštna UN je servis državama, Nacijama, i ništa drugo, to je jedini i isključivi put demokratske zajdnice gde mi danas obitavamo i svi smo mi pod jednim nebom. Ako iko ima životno i realnije rešenje od ovog, molimo Vas recite, pišite nam, kako nama tako i svim drugim, tj javno, od boljeg čoveka može samo da naučimo više. Učiti, to je znak da se menjamo, promena je proistekla za tu novu spoznaju.
Neopisivo i nemerljivo je teško svim onim našim sugrađanima koji u autoritetu gledaju kao u jedinu i isključivu "Istinu", umesto u "Istinu" kao jedini i isključivi autoritet. Istina je ideal mudrosti!
Država ili nacija ako ima lidera to oslikava i to nam jasan znak da je slaba država, tj Nacija, vođu, lidera imaju samo retardirani i svršeni idioti, meni ili nama trebaju sluge, robovi jer ne stvaraju, samo troše, žive od našeg, (tuđeg) rada. Iz toga proističe isključivo pravo da se sve razvija i odvija po našim merilima, i potrebama, jer na kraj krajeva sve je to na naš račun i na račun našeg domaćinstva i na račun naših ukućana. Da bi se sve ovu uvelo u naš budići ili sadašni život,mora se uložiti neka lična i zajednička energija a i ta energija ili te energije moraju biti po kontrolom, 100%, tolerancija 0%.
Ja, tj Mi ovoliko; DRAGANešković,
predsednik stranke penzionera Srbije,
e-mail: strnakapenzionerasrbije@Gmail.com
strankapenzionerasrbije@Yahoo.com
fax: 011 3242398
adresa: Stranka penzionera Srbije;11000 BG - Budimska br.8
ps: učini po po njegovoj volji kao da je po tvojoj volji,
kako bi on učinio po tvojoj volji kao da je po njegovoj volji.
odrekni se svoje volje radi njegove volje,
kako bi se on odrekao svoje volje radi tvoje volje.
**rezime svega oslikava se po meni u ovom: naši šivoti kako lični, tako i porodični a da ne spominjem poslovni i nacionalni, zavise od drugih ljudi koje mi i ne poznajemo a ni oni nas ne poznaju, a odlučuju o svemu, iz čega proistče: uslovljenost, sputanost, ograničenost, omeđenost i ono najgore na kraju, "ugroženost".
pozz. DRAGANešković
e-mail.:DRAGANeskovic@Gmail.com
Пријавите се на:
Постови (Atom)